Ja i četiri elementa

Barbari Kruh (Naan)

• Četiri šalice brašna
• Pola žličice kvasca
• Topla voda
• 1 žličica soli
• Pšenične mekinje, sjemenke sezama, sjemenke crnice

Tog jutra na aerodromu, u trenutku polaska našeg taksija prema hostelu – jedne vješte ruke u kuhinji u centru grada rastapale su kvasac u toploj vodi.

Dok smo prolazili kroz industrijsku zonu sunce je izgledalo kao žarko crvena kugla iznad horizonta, a ruke su mijesile tijesto na stolu od glatkog drveta. Sneno i bez riječi promatrali smo polu-pustinju i grad pod planinom kako se nazire u daljini.

Ruke su oblikovale nekoliko kugli tijesta, pa ih ostavile da miruju.

Za to vrijeme, grad kojem smo prilazili postajao je sve zeleniji. Rađao se lijepi topli dan, jedan od posljednjih prije zime, u studenom 2022. godine.

U kuhinji je gorjela vatra u zemljanoj peći s kupolastim svodom, dok su ruke na štednjaku mješale brašno i vodu do savršene gustoće. Potom su razvaljale tijesto i premazale ga dobivenom smjesom. Umočile prste u smjesu i brzim pokretima istiskivale zrak iz tijesta u paralelnim linijama.

Dok smo ulazili u centar, ruke su tijestom vješto zamahnule i udarcem ga zalijepile za okrugli svod peći.

Nama su pogled zatvarali gusti drvoredi s krošnjama spojenim kao u jednu i visoki zidovi iza kojih sam vidjela još krošnji. Zidovi i zelenilo. Imala sam dojam da samo brojni zeleni parkovi pokraj kojih smo prolazili nisu okruženi zidovima. Slike i spomenici vjerskih i političkih vođa stajali su na širokim raskrižjima dok smo se vozili pokraj parkova, zidova sa željeznim vratima, između vrtova i sve više drveća.

U istom trenutku, tijesto zaljepljeno za svod peći se napuhnulo i porumenilo od topline. Ruke su ga brzim potezima skidale i bacale u pletenu košaru pokrivenu krpom.

Tada se naš taksi zaustavio ispred zida hostela. Dok smo uzimali torbe iz gepeka zrak se ispunio mirisom toplog kruha. Pozdravili smo vozača, a on nam ljubazno ponovio – Dobrodošli u Iran.

***

Prošli smo sjever zemlje po obali Kaspijskog mora i pokrajinu Gilan. Gradove Ramsar, Shushtar, Shiraz i Kerman. Pustinju Lut, gradove Isfahan i Kashan, te srce Irana Yazd i selo Meymand u kojem nam je domaćin bio Kiarash Eghtesadi کیارش اقتصادی – profesor na Sveučilištu i nematerijalni arhitekt.

Meymand se smatra najstarijim selom u Iranu. U njemu autohtoni nomadi i danas provode zime. Selo su zapravo dva kamena brda jedan nasuprot drugome u kojima su nepoznatom tehnikom napravljene duboke i prostrane špilje koje i danas služe kao kuće. Neke od njih imaju dovoljno prostora za okupljanje svih mještana, te su služile kao škola, mjesto za molitvu i slično.

U kuhinji pod zemljom, dok su ruke radile toliko drugačiji, a opet onaj isti kruh s početka putovanja, sjedili smo za vanjskim stolom i slušali melodiju iz frule koju je svirao profesor. Mjesečina je osvjetljavala stijene oko nas. Posvuda su bili psi, mačke i čagljevi. U nijednom trenutku nisam primjetila da su neprijatelji. Odložio je frulu, servirao nam čaj i poklonio karte za igru 1and4elements čiji je on autor.

Igra je to u kojoj nema pobjednika, naglasio je profesor i složio četiri elementa jedan nasuprot drugom s Ja kartom u sredini. Odmah sam primjetila da je pred mene stavio zemlju, a vidjevši karte svojih suputnika shvatila sam da je pred njih stavio element koji pripada njihovim znakovima. Ispred sebe je stavio vatru. Od tog trenutka ni njega, ni to selo nisam prestala zapanjeno gledati.

Podijelio je svakome po četiri karte, a ostatak špila stavio na stol. Cilj igre je složiti balans četiri elementa. Slike karata su samostalni elementi ili razne kombinacije elemenata. Igrač koji je na potezu od drugih igrača traži kartu koja mu nedostaje ili nudi kartu koja mu je višak navodeći pojam koji predstavlja tu kartu. Naprimjer, pojam teretana je kombinacija elementa zemlja jer predstavlja mjesto i elementa vatra jer predstavlja rad. Priroda, odnosno narav elemenata mogu se primjeniti na sve pojave u životu. Dublji smisao igre je stvoriti naviku razmišljanja koje je bliže prirodi, jer kada se postigne ravnoteža četiri elementa, prema riječima profesora – tada sve surađuje.

Bili smo odlično raspoloženi i za sat vremena smo svi složili balans u rukama. Odmah nakon igre pitala sam kako su elementi raspoređeni po Zemlji, te što je rat u svijetu?

„Rat je kada elementi nisu u ravnoteži“ – rekao je profesor i poveo nas dolje u kuhinju da se ne ohladi večera.

Ispred mene je ponovno bio kruh. Potpuno drugačiji od onog kojeg sam jela prvog jutra, ali od istih sastojaka. Debele i tvrde kore, guste i mekane unutrašnjosti. Napravljen od velike kugle tijesta, ispečen u vrućem kamenju. U loncu je bila juha s krumpirima i ovčetinom, na pladnju feta sir, krastavci i neizostavni aryan. Bio je od kozijeg mlijeka i posut s najviše začina do sada. Tiho smo jeli i pozorno slušali predavanje možda najvećeg živućeg mistika koji se skromno predstavlja kao arhitekt neopipljivog.

Voda je Europa. Odgovara na pitanje što? I odnosi se na znanje (know). Kod europljana se najviše primjećuje planiranje, znatiželja i potreba za traganjem, za znanjem i odgovorima. Euroljanima je baš kao i vodi koja se toči u čašu krajnja točka prilagodbe obliku – prisvajanje oblika. Upravo na vodu ukazuju svojstva kao što su provodnost, prilagodljivost i skladna mekoća koju europljani posjeduju poput jata riba. Oni jednostavno moraju znati i tražiti nove svjetove, njegovati nove trendove i nove proizvode. Kao voda koja neprestano teče. Potreba za znanjem kod europljana često je jača od straha, te su mnogi dali život na tom putu.

Vatra je istočna Azija. Odgovara na pitanje tko? I odnosi se na akciju (do). Rad je najčešća karakteristika tih naroda. Tamo je naziv profesije i položaja važniji od imena. Smrt od prekomjernog rada u Japanu, Koreji i Kini sasvim je uobičajena. Borilački sportovi s tih prostora proširili su se svijetom i čini se da je žar sportaša iz tih krajeva najupečatljivija. Poput vatre je i sami Kineski Zid, ratobornost Mongola i vojska glinenih vojnika. Njihovo pismo također, kao da ukazuje na dinamiku njihovih tijela koja imaju izrazito glasan govor kada su skromni. Vatra gori u njihovom simbolu zmaja u žutim i crvenim tonovima i u njihovom izboru imena Žute rijeke, kao i u njihovoj hrani.

Vjetar je najizraženiji u Africi, Južnoj Americi, Indiji i među starosjediocima Australije. Odgovara na pitanje zašto? I odnosi se na način (like). Afrikanci su stekli posebno mjesto u svijetu svojim pjevanjem, pokretima i glazbom općenito. Njihov karakter je živahan, razigran, topao i prijateljski. Pokreti vrhunskog atletičara ili košarkaša su kao nošeni vjetrom, koji je topao i vlažan – kao opijeno i psihodelično pjevanje u šamanskim ceremonijama Južne Amerike – kontinentu u čijem je srcu najveća zelena točka na zemlji i gdje zemlja svakog dana udahne novi dah. Tamo je život najživlji, a osjećaj življenja je čvrsto spojen sa životnom istinom. U Južnoj Americi je i književnost kroz magični realizam ispunila veliku prazninu u svjetskoj književnosti. Zemlja poezije i legendi Maja, Inka i Asteka, kao i indijski misticizam koji je prisutan ne samo u molitvi, već i u raznolikosti kulture stanovništva, kao da ima boju i miris vjetra. Poput indijskog filma, koji izgleda kao zemlja snova s djecom i ljudima i daje mnogo savjeta i poruka o prirodi života uz neizostavno pjevanje i ples. Poruke indijskih gurua o prirodi života šire se cijelim svijetom, te sama Indija ima mnoge izraze derviškog karaktera. Australija je također psihodelična sa svojim urođenicima širokih noseva koji žive u potpunom skladu s prirodom i zadržali su sposobnost telepatije, uz zvukove didgeridooa najjasnija su slika psihodelične kreacije.

Zemlja je Srednji Istok” – Rekao je pokazavši rukom zidove stijena oko nas. “Odgovara na pitanje gdje? Odnosi se na imanje (have).
Mjesto gdje su se pojavile prve civilizacije i ljudski zakoni. Mnogi proroci koji su ljudima prenijeli poruke stvaranja i načina života, te njegovih posljedica. Ovdje ljudi više nego igdje drugdje iskazuju svoja uvjerenja i stroge vrijednosti kao činjenice, te sve postaje tvrdo i stabilno. Baš kao zemlja. Područje srednjeg Istoka dalo je prvake u hrvanju i dizanju utega koje se temelji na stabilnosti i težini. Nigdje u svijetu nije toliko očita činjenica da je obitelj u središtu korijena društva, kao i ponašanje koje ovdje mora pratiti zadane vrijednosti i norme. Praksa molitve se izvodi prema strogim pravilima, te nikada ne izlazi iz okvira. Privrženost vrijednostima u svakodnevnom životu neprestano je prisutna. Ovdje su čak i pjesnici s obje noge na zemlji.“ Kroz smijeh je rekao profesor.

„A Iran je spoj istočnih i zapadnih stavova.“ Netko je dodao.

„Prema filozofskoj pozadini, Iran je europska zemlja najbliža Bliskom Istoku.“ Rekao je profesor te dodao: „Ali još neznam koji element je Sjeverna Amerika. Kao što vidite, svijet nije u balansu.“

Zapanjena svime što sam tog dana naučila mogla sam samo šutjeti. Trgala sam ostatke korice kruha na tanjuru i razmišljala o ravnoteži četiri elementa u receptima, i kako prvi napisani recept mora biti za kruh, i to vjerojatno ovaj, Barbari Naan, koji sam spontano počela ponovno jesti.

Nisam bila svjesna da me profesor promatra, samo sam čula njegov glas kako izgovara misli koje su mi tog trena prolazile glavom:
Zemlja su brašno i sjemenke. Vatra je pokretač procesa, zrak je prvi sastojak koji vatra pokrene, a voda cijeli proces drži na okupu.