Element voda – (Što? Znanje.)

Shushtar i podnožje planine Zagros

Začin za ribu:

• Žličica sjemenki korijandera
• Žličica sjemenki kumina
• Četvrtina žličice usitnjenog čilija
• Žličica češnjaka u prahu
• Žličica kurkume
• Žličica crnog papra u prahu
• Žličica soli
• Sjemenke i čili dodatno usitni u mužaru pa pomiješaj s ostalim začinima i kratko ih tostiraj na tavi.

Hotel je bio smješten u staroj jezgri grada. Zgrada pravokutnog oblika s četiri vjetro tornja. S ulice smo primjetili samo visoke zidove i željezna vrata. Stepenicama smo se spustili u prostrano i simetrično dvorište s perzijskim naslonjačima, fontanom i niskim drvećem koje je davalo široki hlad. Doručkovali smo u lijepo i jednostavno uređenoj podrumskoj prostoriji koja nije imala prozore, već samo otvore za zrak koji je kružio svim prostorijama u zgradi i dvorištu šireći vlažnu hladovinu usred pustinje… Smjestili smo se popiti kavu na jastucima.

Promatralo nas je nekoliko mačaka sa svojih pozicija – ispod klupa, u hladovini, a jedna maca skočila je na stolac prekoputa i odlučno me gledala u oči kao da mi želi nešto reći. Nježno sam ju pitala šta je maco? – na što je ona nagnula glavu i rekla kako mačke u ovoj zemlji odlično žive jer se dobro snalaze i jer ih ljudi vole. Za razliku od pasa, koje je Iranska Vlada prije nekoliko godina zabranila kao kućne ljubimce jer su prljavi. Ljudi radije imaju njih nego djecu i još nekih razloga kojih se maca u tom trenutku nije mogla sjetiti. Mnogo ih je ubijeno, a preživjeli se motaju po stajalištima na autoputu gladni, očajni i ovisni o otpacima iz smeća. Hranite ih. Rekla je maca i skočila sa stolca prema drugom kraju dvorišta kada je domaćin prošao s velikom kantom vode za zaljevanje cvijeća.

Iran je zemlja kontrasta. Spoj dobrog i lošeg. Kao točka dodira zemlje i neba, vode, vatre i čovjeka. Znanonst i industrija se u Iranu oduvijek razvijaju. Iranci su jedni od najobrazovanijih naroda na svijetu. Djeleći isti prostor s religijom i strogim pravilima – vrijednosti kao što su hrabrost, humanost, želja za učenjem, pa i misticizam i ono iskonsko, tvarno, arhetipsko – u Iranu nikada nije prestalo postojati i može se iščitati iz svih izvora.

Nakon što smo vidjeli Danijelovu grobnicu i Chonga Zanbil Zigurat promatrali smo Hidraulični sustav u Shushtaru. Voda koja stoljećima prolazi kroz kanale i spaja drevnu perzijsku arhitekturu i inženjerstvo i dalje neumorno teče. Kao i sva ostala čuda u kontroliranju vode kojima se divimo, predstavljaju otvorene knjige koje svatko može čitati. Poput fontana u Fin gardenu koje se kaskadno spuštaju kroz vrt, a svi vrhovi mlaza vode su na istoj visini, bez ugrađenih pumpi. Vodi je prirodno da upija informacije i sadrži svo znanje. Čak i ezoterijsko, poput vode koju je žena iz hotela idućeg jutra prolila za nama kada smo odlazili iz Shushtara.

Imala sam dojam da je cijela Perzijska visoravan natopljena vodom i pulsira kao otvorena knjiga. Čak i pustinja, jer nekada je bila more.

Epilog:
Macu više nisam vidjela, samo sam osjetila da mi se mazi oko nogu i prede svako jutro kada bih pravila sendviče sa salamom za gladne pse koje smo svakodnevno sretali na putu.