FAST FOOD NA BORNEU

• Nekoliko koraka
• Sitniš
• Kokos i slamka
• Osmijeh

Kad uz cestu spaziš veliku gajbu razbacanih kokosa, kupi jedan i podijeli s prijateljima.

Kokosova voda slična je našoj krvnoj plazmi te je stoga tijekom Pacifičkog rata, od 1941. do 1945. godine, korištena za hitnu transfuziju kod ranjenih vojnika

https://hrcak.srce.hr/file/234059

Borneo je vrvio od života. Na aerodromu sam promatrala mlade ljude čija tijela su bila prekrivena plemenskim tetovažama. Moderno odjeveni, imali su duge kose jakog crnog sjaja i autentične crte lica. Slušali su elektroniku i prodavali ulaznice za festival. Dobro raspoloženi, nisu nas ni primjetili.

Mjesec je bio mlad, pa je noć bila izrazito mračna. Krov hostela bio je jedino mjesto na kojem se osjetio noćni povjetarac s mora. Nakon dana provedenog  na obali krokodila, dupina i primata raznih naravi pili smo pivo, prostačili i slušali žestoku glazbu.  

Ujutro nas je Jack, član domaćeg heavy metal benda poveo šumskim špiljama po zemlji na kojoj su rasli papar i čokolada. U vrijeme ručka smo se drvenim stepenicama popeli u šumsko selo u kojem je on odrastao. U tom selu su kuće jedna nasuprot drugoj izgrađene na prostranim trijemovima od bambusa i postavljene na drvene grede nekoliko metara iznad tla. Kuće su imale po jedan prozor kojeg je štitila visina, trnje i naoštrena koplja. U jednoj od kuća se rodio njegov otac – po zanimanju upisanom na osobnoj iskaznici: head hunter.

Bio je to dom ponosnog plemena iz kojeg je odjekivao ritam molitve i ratnih sjećanja. Tijela žedna krvi i obojana istom, pa posuta perlicama. Trofeji od lubanja povezani kosom visjeli su u željeznim kavezima. Na mjestu gdje su čuvali strelice premazane otrovima biljaka i zmija smotala se kobra i hladno nas promatrala.
Dobar tek živote – rekla sam naglas i zarila zube u papaju.