BRZO RECI KINABATANGAN

• Nas četvero,
• Uncle Tan Wildlife Adventures Kamp

U ovom prostoru i vremenu svi mi samo smo gosti. Posjetitelji u prolazu. Došli smo promatati, učiti, rasti, voljeti… A onda otići.

Kiša je počela snažno padati dok smo plovili riječnim čamacem prema kampu. Jaki pljusak nastavio se do dugo u noć. Tropska kiša prala je šumu i nakupljala se u lokvama koje bi zemlja do jutra upila. Vrućina je bila gotovo nesnosna. Znoj je s kože ispirao ulja koja komarcima uopće nisu smetala. Jedino je tigrova mast kupljena od indijki hladila svrbež.

Kamp je bio na povišenim stupovima spojen drvenim mostovima. Spavali smo u mreži ispod krova napravljenog od drvenih dasaka koje su nas štitile od krošnji i kiše. Bili smo s još desetak drugih putnika i jednako toliko domaćina koji su nas ugostili. Dali su nam sve što su imali. Primili su gitare, otvorili viski od riže i dok je kiša tu noć pljuštala svi zajedno nismo prestali pjevati. Unatoč buci tog za mene novog svemira nikada prije nisam osjetila spokoj kao tih dana, kada sam bez pogovora odlučila pojesti sve što život pred mene servira.

Opustila sam se bosa na skliskim daskama i kao vjetar letjela kroz šumske oblake. Ujutro, prolazeći kroz šumu smo ubrali lišće currya koje sam pojela u čamcu promatrajući orangutana kako spokojno jede mango. Osjećala sam veliku povezanost s njim. Zauvijek zapamtila njegov pogled i spremila ga u srce, zajedno sa spoznajom da sam svoj pravi dom osjetila u jutarnjoj magli i tihom miru u krošnjama.