KUALA LUMPUR U WOKU

• Fried noodles for them
• Fresh vegetable soup for me, please

U kineskoj četvrti. Prema hotelu zbijenom u štandove i ulaze, pa u ulaze-kroz-prolaze, ispod zastava i plastičnih krovova, hodali smo jedni iza drugih. Oko nas su prolazili bicikli, pješaci i motori. Sve je bilo bučno, šareno i strahovito sparno. Hodala sam po cesti jer na stazi nije bilo mjesta i pomaknula se malo u desno da izbjegnem motor koji je išao prema meni. U zadnji tren vidjela sam da motor ima prikolicu. Ulovila sam nečije rame i svom snagom skočila u stranu, te za milimetar izbjegla kotač da mi ne pređe preko stopala. Nije bilo vremena za dramu. Nastavili smo hodati dalje pazeći na svaki korak. Unatoč vrućini i kaosu bili smo dobro raspoloženi, a glad ispoljavali kroz napade smijeha i uzbuđenja.

Došla je noć i sjeli smo na prvu terasu u kojoj je bilo dovoljno zraka. Na samoj ulici, plastične stolice, dozvoljeno pušenje i prodaje se pivo.
Juha se sporo hladila u vrućem gradu. Nekoliko puta sam se polila po bradi, malo mi je kapnulo i na krilo. Sve je bilo vruće. Svi četvero smo plivali u vrelim supama znoja.
Stolu je prišao buckasti čudak skupljajući novac i za siću nam dao blagoslov.

Da nas prati. 21 dan, na deset lokacija u Maleziji. Prisjetila sam se nesreće koju sam taj dan izbjegla. Kao da je čuo moju misao, stavio je ruku na svoje srce i još jednom obećao da će nas na putu čuvati njegove molitve.

•