Element vatra (Tko? Rad.)

Pustinja Lut

• Dvije žlice sjemenki bosiljka
• 7 dcl vode
• Šest žlica šećera
• Sok tri limete
• Pet žlica ružine vode
• Listići mente za ukrašavanje

U dva dcl vode rastopi šećer i pusti da zakuha. Makni s vatre, dodaj preostalu vodu i sjemenke bosiljka. Promiješaj i stavi u hladnjak na sat vremena. Dodaj sok limete i ružinu vodu, pa sve dobro promiješaj. Do vrha napuni čaše sitnim ledom i prelij dobivenim Šarbatom. Ukrasi mentom i kriškom limete.

Popili smo ga u pustinji Lut. Dasht-e Lut u mom prijevodu s perzijskog – Pustopoljina, najtoplije je mjesto na Zemlji i mjesto gdje se iranci odlaze zabaviti. Šarbat iz recepta, bezalkoholno pivo ili pivo od krijumčara samo je jedan od sastojaka koji gasi plamen strogih zabrana. Bio je četvrtak, posljednji dan u radnom tjednu, pa je na desetke automobila u sumrak dolazilo na party koji se odvijao u pustinji. Nekoliko kilometara od naših šatora. Nakon dana provedenog na rubu oaze Shahdad u blizini prastarog dvorca Keshit i istoimenog vodopada, spavanja na otvorenom pod palmama datulja, naš dragi vodič Manosur nas je doveo među Kalutse.

Razmišljala sam kako svaka pustinja ima svoju tišinu. Ova je bila ispunjena vatrom koju je Mansour upalio polivši benzinom nekoliko komada drva i zvukovima koji su dopirali s partya. Moderna elektronika uz pratnju djembe bubnjeva, duboki, pa funky ritam, vokalne izvedbe i sav sjaj njihove vatre, uklopili su se u muk noćnog neba kao da mir oduvijek tako zvuči.

Bili smo umorni od sunca, hodanja i dugih vožnji tih dana. Gotovo smo zaspali promatrajući gusto rasute zvijezde u mrklom mraku oko nas, kada je spokoj prekinulo nešto neočekivano. Bljesak iz vatrenog oružja na cesti za Afganistan koja se vidjela u daljini. Tupi zvuk došao je do nas koji trenutak kasnije. Podbočili smo leđa laktovima i šutjeli jer to je bila jedina obrana. Bljesak se ponovio, a za njim isti zvuk zatupljen kalutsima. Glazba je nedugo zatim utihnula. Vidjeli smo mlade irance kako automobilima odlaze s partya. Ta cesta je glavna ruta krijumčara opijuma, objasnio je Mansour i obavio nekoliko poziva nakon kojih je rekao da smo sigurni.

Iako je sve oko nas utihnulo, tišina je i dalje imala isti ritam. Kao jeka koja ne prestaje. Čuo se bubanj, čula se melodija. Kao vibracija koja odvijek dolazi iz središta zemlje, prolazi kroz nas i niti jedna zabrana ju ne može ugasiti.