TAMAN NEGARA

  • Pineapple juice
  • Riža, jaja i piletina
  • Leptiri veličine ptica

Smjestili smo se u selo na rubu nacionalnog parka najstarije džungle na svijetu. Večerali smo na oronulom drvenom splavu s ostalih nekoliko gostiju. Sok od ananasa slađi i žući od onog na koji smo navikli, poslužen s puno leda u trošnim plastičnim čašama opranim u vodi iz rijeke. Sitna i mišićava piletina u umacima i riža. Zeleno lisnato i korijenasto povrće kratko skuhano u pilećem temeljcu poznatog mirisa, skrivenog dobro pogođenim slatkim i slanim začinima.

Sve kuhinje u selu mirisom su podsjećale na dvorišta nakon klanja pilića. Kao da se u istom loncu pile čistilo i kuhalo. U Taman Negari jeli smo piletinu koja se hranila biljem iz džungle. Jeli smo i jaja tih kokoši, pečena u woku u dubokom ulju od palme. Ljuljala nas je rijeka, ljuljali su nas spušteni pogledi zaboravljenih mještana.

Životinjice čiji je to dom su vodile svoju brigu. Puno ih je u tom loncu od džungle za koji se molim da mu prilaze samo oni koji osjećaju duboku zahvalnost i ljubav prema životu.

Sočan umak i suha riža iz stiropora. U velikim zalogajima gladi, vrućine i početnog umora, vozili smo se kroz mutnu i plitku rijeku dok je džungla oko nas rasla. To je bio drugi obrok, u danu koji nas je još jučer pojeo.

Dan ranije, na putu prema šumskim špiljama u blizini sela, Taman Negara nas je pozdravila vikom velikih gibona i kratkim prizorom tih plemenitih životinja u visokim krošnjama.
To su bile jedine velike životinje koje su naše trome oči uspjele vidjeti, dok su pratile svaki korak na stazi kroz korijenje, debla i niske biljke. Hodali smo stazom malih kukaca koji žive pod zemljom.

The Entrance To Gua Kepayang Besar
https://apackandamap.com/jungle-trek-taman-negara/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *